Radionica „(O)pusti glas!“, u sklopu projekta Vijeće mladih Benčić, održana je u suradnji s zborom VINS (Vokalno instrumentalna neformalna skupina). Gošće voditeljice bile su Tajana Josimović i Maja Bolić, a tema radionice bili su zborovi – što su zborovi, kakvi sve postoje, s naglaskom na aktivističke zborove.
Radionica je tematizirala međugeneracijsko pjevanje o transgeneracijskim temama. Cilj radionice bio je proširiti dječje znanje o zborskom pjevanju, upoznati ih s različitim vježbama zagrijavanja i puštanja glasa, ali i obraditi metaforičko značenje „glasa“ – u smislu posjedovanja glasa i izražavanja mišljenja u demokratskom građanskom društvu.
Radionica je bila dvodnevna i održala se u prostoru Filodrammatice u Rijeci. Gosti na radionici bili su i drugi članovi VINS-e, Tea Juretić i Sebastijan Demark.
Prvi dan radionice Tajana nas je upoznala s različitim vrstama zborova. Od školskih, crkvenih i mješovitih zborova do klapa. Nakon toga, kroz slušaonicu glazbe, na radionici upoznali smo se s različitim aktivističkim zborovima iz raznih dijelova svijeta koji pjevaju i istovremeno kroz odabir pjesama ili svoje autorske pjesme izražavaju svoje mišljenje/stav o nekoj temi, od urbanizma do ljudskih prava.
Nakon „teorije“ prešli smo na praksu. Krenuli smo se razgibavati i upjevavati kroz različite tehnike i igre. Maja nas je kroz cijeli proces stručno vodila i pozorno slušala. Nakon toga odabrali smo pjesmu grupe Obojeni program, „Hvala“ i krenuli na posao.
Tekst pjesme:
I nikad, nikad nikom ne bih dao
telo da mi sada uzme
Ne dam telo, ne dam telo
jer trebaće mi!

Nikad, nikad nikom ne bih dao
glavu da mi sada uzme
ne dam glavu, ne dam glavu
jer trebace mi!

Evo ga, dolazi,
evo ga, prilazi.
U toj borbi mnogo krvi,
on se nada, biće prvi.
On se nada, on se bori.

Nikad, nikad nikom ne bih dao
dušu da mi sada uzme
crne duše sve u meni
jer trebaće mi

Nikad, nikad nikom ne bi dao
osmeh da mi sada uzme
ne dam osmeh, pun je čari
jer trebaće mi

Evo ga, dolazi,
evo ga, prilazi.
U toj borbi mnogo krvi,
on se nada, bice prvi.
On se nada, on se bori.

Nikad, nikad nikom ne bih dao
reči da mi piše knjige
neću knjige, neću knjige
jer trebaće mi

Nikad, nikad nikom ne bi dao
pesme da mi pravi ploče
neću ploče, neću ploče
jer trebaće mi

Evo ga, dolazi,
evo ga, prilazi.
U toj borbi mnogo krvi,
on se nada, bice prvi.
On se nada, on se bori.

Analizirali smo i interpretirali pjesmu zajedno, a zatim smo ju i naučili pjevati. Za kraj prvoga dana otpjevali smo ju na balkonu Filodrammatice jer je sastavni dio aktivističkog zbora i pjevanje u javnosti, neposredno pred građanima i prolaznicima.
Drugi dan radionice djeca su odlučila snimiti spot za pjesmu koju smo naučili. Nakon upjevavanja i uvježbavanja pjesme, prvo smo snimili audio zapis.
Nakon toga djeca su davala svoje prijedloge za video spot koji smo odlučiti snimati tematski po strofama. Poslije dogovora krenuli smo na snimanje, i za kraj radionice otpjevali smo pjesmu na Korzu, glavnoj ulici u Rijeci, našim sugrađanima.