Radionica “Novi karneval” održala se u prostorima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Križanićevoj ulici kroz dva dana u suradnji s Ivanom Lučić i Jadrankom Lacković, voditeljicama projekta Novi karneval.

Radionica na temu karnevala realizirana je u ovo doba, uoči početka proljeća, sukladno tradicijskom izvoru maškara. Doba maškaranja počinje nakon blagdana  Sveta tri kralja i traje do Pepelnice, a izvorno se radi o poganskom običaju tjeranja zime (zlih duhova) i prizivanju proljeća (dobrih duhova). Riječki karneval ove godine je doživio svoje 32. izdanje, ali njegov oblik je značajno izmijenjen od izvornog oblika. Danas su to maske koje prikazuju „moderne“ teme, probleme i oblike, i što je možda važnije upotrebljavaju se moderni materijali i cilj je imati što ljepšu masku. U primorskom kraju, riječkom zaleđu, tradicionalne maske su zvončari. Danas ima oko 20 različitih skupina zvončara, od kojih su Halubajski zvončari na listi nematerijalne baštine UNESCO-a. Cilj maske zvončara je da bude što strašnija i bučnija kako bi otjerala zimu kako bi proljeće moglo doći. Inspiraciju za stvaranje maski ljudi su nalazili u svom okružju, biljkama i životinjama, te su sukladno tome upotrebljavali prirodne materijale: životinjske kosti, kožu i krzno/dlaku, papir, drvo i osušeno bilje. Karakteristični zvuk stvaraju zvonima koja su im zavezana oko struka. Zvončari mogu biti isključivo muškarci i nasljeđuje se mjesto u zvončarima s oca na sina. U doba maškara zvončari obilaze sva sela u okolici Rijeke i na kraju spaljuju tzv. pusta – lutku u obliku čovjeka s imenom koji simbolizira sve loše što se odgodilo u protekloj godini. U vrijeme maškara seksualnost je naglašena i tada je dopušteno flertovati. Zvončari, također, naglašavaju seksualnost. Njih žene dočekuju u selima s kolačima i vinom, a njima je „dopušteno“ ponašati se slobodnije, zaplesati s drugim ženama i zavoditi ih. Izvor tomu je dozivanje proljeća kao doba plodnosti. Kod zvončara običaj je i napuniti ženske čarape s pepelom i time posipati žene. Pepeo je simbol plodnosti i posipavanjem zemlje i žena pepelom želi se potaknuti plodnost.

Ovom radionicom željeli smo djecu upoznati s tradicijskim običajima maškaranja u Rijeci i okolici, kako bi razumjeli otkuda potječe Riječki karneval, jedan od najpopularnijih događaja. Također, cilj je bio da razmisle kako je ta tradicija nastala i razvila se u današnji oblik, zašto žene u njoj imaju pasivnu ulogu i kako bi bilo da ta tradicija nastaje u današnjim okvirima. Djecu je s time upoznala povjesničarka i povjesničarka umjetnosti Ivana Lučić, čiji je otac zvončar. Ona i Jadranka Lacković su zbog interesa za tu i takve tradicijske običaje pokrenule projekt Novi karneval. Njime žele upoznati i približiti javnosti naše običaje maškaranja, te tu estetiku preispitati iz suvremenog stajališta u suradnji s drugim umjetnicima. U subotu smo kroz prezentaciju i bogati fotografski dokumentarni materijal djecu upoznali s zvončarima. Većina djece je već bila upoznata s njima, ali nije znala od kuda je običaj krenuo, što znači i po čemu se razlikuju grupe. Ne zna se točno zašto neki zvončari imaju zastrašujuće maske, a drugi samo glasne, ali zato nam je predloženo rješenje:

„Ružni zvončari tjeraju zimu, a oni sa cvjetićima prizivaju proljeće.“ – Damian

Kako žene imaju ulogu koja je odražavala tadašnji njihov položaj u društvu, razgovarali smo kakav bi oblik imao ovaj običaj da se razvija danas. Zaključak je da zvončari ne bi izgledali tako, a da bi žene bile punopravni sudionici.

Kako bismo što bolje zapamtili sve te različite grupe imitirali smo njihovo kretanje i način zvonjenja – ovisno o tome koliko zvona imaju i da li im je cilj zastrašiti ili bučiti svaka grupa ima karakteristično kretanje. Također, djeca su u grupama imali zadatak složiti slagalicu na kojoj su prikazane tri grupe zvončara: halubajci, dondolaši i žejanci.