Radionica „Ja, kustos“ zadnja je i ujedno najkraća radionica u 2014. godini koje je poslužila kao priprema za izložbu u siječnju.
Cilj radionice je bio podsjetiti se na značenje željeznice i prometa za grad Rijeku te vidjeti rezultat rada umjetnika koje smo upoznali u kolovozu 2014. godine kada je njihov rad bio tek u povojima.
Jednodnevnu radionicu održali smo na Glavnom riječkom kolodvoru gdje smo se prvo podsjetili što smo na Ljetnoj školi „Željeznicom …“ naučili. Kada je željeznica nastala, tko sve radi na željeznici i što je ona značila ispričala su nam djeca. Zatim smo se podsjetili što su nam umjetnici Nadija i Toni rekli o svome radu kada smo se s njima zadnji put vidjeli.
Na ovoj radionici primijenili smo metode rada koje smo koristili prilikom priprema za film „Preuzmimo Benčić“. Kako bi djeca stvorila dublju vezu sa samim prostorom kolodvora koji je u današnje vrijeme rijetko posjećen, koristili smo dvije igre – igra uloga i igru zvukova/pokreta. Igra uloga primjenjuje se na način da se kroz razgovor s djecom nabroje zanimanja koja su vezana za željeznicu te se objasni njihovo značenje kako bi svima bilo jasno tko što radi. Zatim se djecu uputi da odaberu jedno zanimanje, ali i da osmisle osobu koja to zanimanje radi. Tim postupkom djeci te osobe postaju stvarne jer moraju izmisliti njihovo ime, ali i financijsku situaciju i osobne detalje. Razmišljajući o tome djeca dobivaju perspektivu o tome da svi ljudi ne zarađuju isto, niti da svi imaju obitelji i da nije lako kada posao koji neki rade cijeli život propada. Igra zvukova/pokreta je djeci zanimljiva i dinamična. Njome osvještavaju svoju okolinu i uče se timskome radu. Ovaj put igru smo napravili tako da su djeca bila podijeljena u dvije grupe. Jedna grupa je osmislila zvukove koje čujemo na željezničkom kolodvoru, dok je druga grupa pokretom dočarala atmosferu željezničkog kolodvora. Zatim su se grupe spojile u jednu cjelinu.
Da bismo se povezali s radom umjetnika razgovarali smo što to znači čekanje i u kojem sve kontekstu ga možemo povezati s željeznicom. Kao pripremu za taj razgovor djeca su pisala svoje definicije čekanja.
Nakon toga došli su umjetnici kojima smo pomogli postaviti njihov rad. Tu su djeca imala priliku vidjeti što sve stoji iza jedne multimedijalne site specific instalacije/izložbe. Ovaj dio radionice vodila je Marija Kajapi u suradnji s umjetnicima. Nakon što su djeca pogledala instalaciju imali su razgovor s Nadijom Mustapić koja im je odgovorila na sva pitanja, a zatim su djeca svoje roditelje proveli kroz izložbu.
Broj korisnika: 9
Kroz različite aktivnosti prikupljene su ideje korisnika VMB o organizaciji i postavljanju izložbe radova produciranih kroz prvih šest mjeseci djelovanja. Djeca su imala priliku upoznati se s prostorom u kojem će se izložba odvijati te promisliti o materijalima, preprekama, problemima i zahtjevima koje postavljanje jedne izložbe nosi.
Kustosica tada postavljene izložbe „Estetika elektriciteta – Spiritualnost i vizualna umjetnost iz fundusa MMSU“ Nadežda Elezović, kroz razgovor o razvoju svoje izložbe i putu od ideje do konačnog rezultata, pomogla je djeci u uočavanju i primjeni pojedinih principa u organizaciji vlastite izložbe.